oganj i prah
ne govori samo poljubi
i osjetit ću da su vrele
i zanjihane moje bijele grudi
vrijeme je strašno bez početka i konca
mjesec prašnjav kamen u pepelu izlazak i zalazak sunca
o samo kožu i put
prosvrdla studen
u promočenu kost
snijeg miluje mahovinu
oganj i prah
ništa ne gledaj nego zagrli
i osjetit će bokovi pekuće
udare slapa što iz srca se u žile pjeni
vrijeme je strašno bez početka i konca
mjesec prašnjav kamen u pepelu izlazak i zalazak sunca
samo kroz vjeđu u oko
prosvrdla studen
kiši kosni put
snijeg miluje mahovinu
oganj i prah
hajde priljubi se i ljubi
osjeti kako okivaju ti se u obruče
moji nježni udovi u bijelom plamenju
vrijeme je strašno bez početka i konca
mjesec prašnjav kamen u pepelu izlazak i zalazak sunca
samo kroz golo tijelo
prosvrdla studen
popije zemlja sok
snijeg miluje mahovinu
oganj i prah
već tijelo topi se u more
predaj se valu struji što miluje
rođenje i smrt su mu vječna obala i obzorje
tamo od mjeseca tamo do sunca polje
duše polje dugo okruglo duše polje more
kiša kaplje kapljući
prosvrdla studen
razlije se u noć
snijeg miluje mahovinu
Prevod Josip Osti
Na slici, detalj sa grčke urne, Odisej na brodu
Izvornik Izabrane pjesme, Konzor, Zagreb, 1997
